Opis proizvoda
Model: 01MB030DAM Magnum
Izvorni naziv: Senior
Materijal: nehrđajući čelik damast (damascus),
obloga drške od čelika i tvrdog korijena drveta
Ukupna dužina: 180 mm, 113 mm sklopljen,
oštrica 77 mm
Širina oštrice: 19 mm max.
Debljina oštrice: 2,2 mm max.
Širina drške: 15 - 19 mm
Debljina drške: 11 - 15 mm
Težina: 80 g
U ovoj ekskluzivnoj i visokovrijednoj seriji noževa se posebno ističu oštrice izrađene od pravog kovanog damasta (damascusa) u 37 slojeva bez urezanih ili lažnih uzoraka. Tako kvalitetan damast nastaje od nehrđajućeg čelika 7Cr(440) tajnim postupkom proizvođača. Šarm, karakter i kvaliteta po vrlo razumnoj cijeni.
Nož 01MB030DAM (Senior) je idealan za svakodnevnu uporabu. Otvara se jednom rukom i ima praktičnu kvačicu. Elegantnu damascus oštricu osigurava liner lock mehanizam, a obloga drške je izrađena od čelika i vrlo tvrdog korijena egzotičnog drveta što zadovoljava i najzahtjevnije ljubitelje noževa. Ima praktičnu kvačicu. Model 01MB030 (Junior) ima oštricu od jednostavnog nehrđajućeg čelika 440.
Cijena (MPC): 395,00 kn
DAMASCIRANJE ČELIKA
Damasciranje je umjetnost kovanja i spajanja čelika različitih tvrdoća. To je zavarivanje, kojim se spajaju ploče ili svežnjevi žica od različite vrste čelika uvrtanjem i prepletanjem i prelamanjem kod vrlo polaganog ohlađivanja. Damascenske oštrice, napravljene od ovako dobivene tvari, odlikuju se velikom tvrdoćom i gipkošću, te se ističu na površini, nakon izjedanja kiselinom, posebnim valovitim linijama (damast, damascus).
Kako je damasciranju domovina Orient, i to Indija, ova vrsta tehnike ima sa sirijskim glavnim gradom samo zajedničko ime koje znači "prepletanje", i to kod željeza prepletanje čeličnih žica razne tvrdoće i boje. Pravi damast je pjegavi, lijevani čelik, nazivan (indijski) Wooz. On se od europskih vrsta damasta razlikuje većom primjesom ugljika, a stvara se postupnim polaganim ohlađivanjem i kristalizacijom dvaju različitih počela: željeza i ugljika.
Oštrica, koja je načinjena od željeza, zasićenog ugljikom, i čelika, koji je prezasićen ugljikom, ako se uroni u slabu sumpornu kiselinu, pokazuje jasnu sliku damasta. Prema navodima dr. Ć. Truhelke, neki kovači u Orijentu nisu izjedali predmete, već bi ih umetali u gnoj, gdje su ih ostavljali zakopane neko vrijeme. Kiseline, koje su se tamo nalazile, izjele bi mekanije dijelove, i tako bi nastajala slikovitost damasta.
Ruski znanstvenik Anosov ustanovio je nakon dugogodišnjih pokusa, da umjetni damast nije spoj željeza s kojom drugom kovinom, kao npr. zlatom, srebrom, platinom i sl., kako se nekad mislilo, već da je to spoj željeza s ugljikom, a da je slikovitost damasta u vezi s načinom kako je spajan. Dr. Ć. Truhelka tvrdi, da je damast bio od davnine poznat i Slavenima, a poglavito starim Rusima. Prema njegovim navodima, ruski su kovači kovali željezo razne tvrdoće u tanke ploče. Na ove bi ploče metnuli lanenu krpu, te bi onda ploču s krpom savili tako da se lanena krpa sasvim smotana priljubila uz ploču. Ujedno bi time, što bi krpu zakopali u savijenu ploču, spriječili pristup zraka do nje. Ovako priređenu željeznu ploču metnuli bi u oganj i grijali. Kad je bila užarena, kovali su je dotle dok ne bi iz ove smotane dobili ravnu i tanku ploču. Tim bi načinom utukli u željezo ugljen lanene krpe. Ponavljanjem tog postupka uz odgovarajuće ohlađivanje dobivali su čelik kojemu bi izjedanjem kiselinama (octom i dr.) dali šaroliku površinu.
Od raznih postupaka, koje je Anosov sam proveo, pretpostavio je onaj, kod kojega se grafit miješa neposredno s rastopljenim željezom. Do danas su se uzaludno naprezali mnogi istraživači da ocijene damast po njegovoj vrsnoći i da ga svrstaju u neki sustav. Velika je različitost u vrstama damasta, kao što je klasičan Taban, indijski Chorassan, perzijski Šam, Hindi, Karataban, Lohori-Neiris i kako se svi ostali pravi damasti nazivaju, te nepregledni uzorci indijskog, perzijskog i malajskog damasta, koji je bio umjetno načinjen, tj. varen, te ga je zato nemoguće srediti u jedan sustav.
Što je damast tamniji, to se je više cijenio, a osobito je bio cijenjen damast zlatnog sjaja. Tako se cijenio damast zvan Kirkner-deven, koji je pokazivao četrdeset stupnjeva na oštricama, kao najbolji, a onaj ravnih crta, zvan Sam, kao najslabiji.
Najznamenitiji mač među deset Muhamedovih mačeva, zvan Doul-fakar, kojemu je vršak bio raskoljen, a koji je Muhamed volio i koji je god. 623. zaplijenio u bitci kod Bedra, ne zove se svojim imenom "mač koji presijeca" već mač sa hrptenim kralješcima, jer je slikovitost njegova damasta sličila ljudskoj hrptenjači.
|