select
 Traži 
Trošak ukupno 0,00 kn

07A - Noževi Böker, Böker Plus i Magnum
Nož rasklopni 01MB559DAM Magnum
 

Nož rasklopni 01MB559DAM Magnum

Proizvođač: Heinr. Böker Baumwerk GmbH, Solingen, Njemačka
Šifra proizvoda: 4045011045417

Prosječna ocjena: 3,00
Klikom na gumb dodaj u košaricu artikl će biti dodan u vašu košaricu koja se nalazi u gornjem desnom dijelu ekrana. Sadržaj košarice možete izmijeniti prije kupnje.
Cijena:
320,00 kn

Dodaj u
košaricu



Opis proizvoda

Model: 01MB559DAM Magnum
Izvorni naziv: King
Materijal: nehrđajući čelik damast (damascus),
obloga drške od čelika i tvrdog korijena drveta
Ukupna dužina: 177 mm, 100 mm sklopljen,
oštrica 77 mm
Širina oštrice: 15 mm max.
Debljina oštrice: 2,2 mm max.
Širina drške: 16 - 21 mm
Debljina drške: 11 - 14 mm
Težina: 89 g

U ovoj ekskluzivnoj i visokovrijednoj seriji noževa se posebno ističu oštrice izrađene od pravog kovanog damasta (damascusa) u 37 slojeva bez urezanih ili lažnih uzoraka. Tako kvalitetan damast nastaje od nehrđajućeg čelika 7Cr(440) tajnim postupkom proizvođača. Šarm, karakter i kvaliteta po vrlo razumnoj cijeni.

Nož 01MB559DAM (King) se ističe elegantnom i fino poliranom čeličnom oblogom drške u kombinaciji s uredno zakovanim i obrađenim tvrdim korijenom drveta te ima posebnu rupu za uzicu koja smanjuje mogućnost gubitka noža. Damascus oštricu osigurava lock back mehanizam. Nema kvačicu. Model 01MB659DAM (Princ) je manjih dimenzija.

Cijena (MPC): 320,00 kn

DAMASCIRANJE ČELIKA

Damasciranje je umjetnost kovanja i spajanja čelika različitih tvrdoća. To je zavarivanje, kojim se spajaju ploče ili svežnjevi žica od različite vrste čelika uvrtanjem i prepletanjem i prelamanjem kod vrlo polaganog ohlađivanja. Damascenske oštrice, napravljene od ovako dobivene tvari, odlikuju se velikom tvrdoćom i gipkošću, te se ističu na površini, nakon izjedanja kiselinom, posebnim valovitim linijama (damast, damascus).

Kako je damasciranju domovina Orient, i to Indija, ova vrsta tehnike ima sa sirijskim glavnim gradom samo zajedničko ime koje znači "prepletanje", i to kod željeza prepletanje čeličnih žica razne tvrdoće i boje. Pravi damast je pjegavi, lijevani čelik, nazivan (indijski) Wooz. On se od europskih vrsta damasta razlikuje većom primjesom ugljika, a stvara se postupnim polaganim ohlađivanjem i kristalizacijom dvaju različitih počela: željeza i ugljika.

Oštrica, koja je načinjena od željeza, zasićenog ugljikom, i čelika, koji je prezasićen ugljikom, ako se uroni u slabu sumpornu kiselinu, pokazuje jasnu sliku damasta. Prema navodima dr. Ć. Truhelke, neki kovači u Orijentu nisu izjedali predmete, već bi ih umetali u gnoj, gdje su ih ostavljali zakopane neko vrijeme. Kiseline, koje su se tamo nalazile, izjele bi mekanije dijelove, i tako bi nastajala slikovitost damasta.

Ruski znanstvenik Anosov ustanovio je nakon dugogodišnjih pokusa, da umjetni damast nije spoj željeza s kojom drugom kovinom, kao npr. zlatom, srebrom, platinom i sl., kako se nekad mislilo, već da je to spoj željeza s ugljikom, a da je slikovitost damasta u vezi s načinom kako je spajan. Dr. Ć. Truhelka tvrdi, da je damast bio od davnine poznat i Slavenima, a poglavito starim Rusima. Prema njegovim navodima, ruski su kovači kovali željezo razne tvrdoće u tanke ploče. Na ove bi ploče metnuli lanenu krpu, te bi onda ploču s krpom savili tako da se lanena krpa sasvim smotana priljubila uz ploču. Ujedno bi time, što bi krpu zakopali u savijenu ploču, spriječili pristup zraka do nje. Ovako priređenu željeznu ploču metnuli bi u oganj i grijali. Kad je bila užarena, kovali su je dotle dok ne bi iz ove smotane dobili ravnu i tanku ploču. Tim bi načinom utukli u željezo ugljen lanene krpe. Ponavljanjem tog postupka uz odgovarajuće ohlađivanje dobivali su čelik kojemu bi izjedanjem kiselinama (octom i dr.) dali šaroliku površinu.

Od raznih postupaka, koje je Anosov sam proveo, pretpostavio je onaj, kod kojega se grafit miješa neposredno s rastopljenim željezom. Do danas su se uzaludno naprezali mnogi istraživači da ocijene damast po njegovoj vrsnoći i da ga svrstaju u neki sustav. Velika je različitost u vrstama damasta, kao što je klasičan Taban, indijski Chorassan, perzijski Šam, Hindi, Karataban, Lohori-Neiris i kako se svi ostali pravi damasti nazivaju, te nepregledni uzorci indijskog, perzijskog i malajskog damasta, koji je bio umjetno načinjen, tj. varen, te ga je zato nemoguće srediti u jedan sustav.

Što je damast tamniji, to se je više cijenio, a osobito je bio cijenjen damast zlatnog sjaja. Tako se cijenio damast zvan Kirkner-deven, koji je pokazivao četrdeset stupnjeva na oštricama, kao najbolji, a onaj ravnih crta, zvan Sam, kao najslabiji.

Najznamenitiji mač među deset Muhamedovih mačeva, zvan Doul-fakar, kojemu je vršak bio raskoljen, a koji je Muhamed volio i koji je god. 623. zaplijenio u bitci kod Bedra, ne zove se svojim imenom "mač koji presijeca" već mač sa hrptenim kralješcima, jer je slikovitost njegova damasta sličila ljudskoj hrptenjači.

Komentari